Magla

Radim na brodu, brojim ponovo sitne dane do doma. Između mene i povratka kući stoji magla. A ja stojim na sidru i čekam bolje dane. Da udjem u luku i budem korak bliže svom cilju, normalnom životu, ukoliko takav postoji? Srećom imam internet ovaj ugovor, ili nesrećom? Tako uobičajena sitnica danas, nešto što čini sastavni dio svakodnevnice u toj mjeri da ga više ni ne primjećujemo, osim kad ga nema.
Otvorim vijesti, par različitih stranica, pola sata kasnije zatvorim sve to jer u principu svi kopiraju jedni druge uz dodatak par nebuloznih prića o nekim iz nekog razloga poznatim osobama ili polupoznatim? Ne gledam B. Brother, ne razumijem fasciniranost tuđim životima, manekenkama, starletama, modnim mačcima, bolje bi bilo da se bavimo svojim životima svi imamo dovoljno životnih drama i komedija. Internet nas toliko bombardira nevažnim i trivijalnim da ljudi svakim danom u svakom pogledu, postaju sve gluplji i nezainteresiraniji za neke male stvari koje su puno važnije od lajka na FB ili slike na Instagramu. Vjerojatno sam staromodan, ne posjedujem profil na nekoj “socijalnoj mreži” ne vidim potrebu, a i ovaj blogerski račun sam otvorio slućajno, želeći dobivati obavijesti o novim postovima jedne naše političarke. Ne da se slažem s svim njezinim političkim pogledima, ali uživam čitati tekst koji ima smisla, dubinu, pogled na nešto, a ne da se bavi trivijalnošću. Pa evo da se javim, jer me stranica tužno obaviještava svako put kad je otvorim da još nisam ništa napisao? Kako će netko ovo upće proćitati nemam pojima, a ne vjerujem da imam nešto ni pametno za reći. Pa da ponovim, javljam se iz Kineske magle za koju kažu da je puno više štetna za zdravlje od one naše Hrvatske. Jer je ova većinom smog, danas je bila i ta vijest, Peking je opet u smogovskim problemima. Mjere su im naravno čisto kozmetićke jer ono sto bi trebali napraviti da se riješe svoga smoga će ih koštati novaca i prestiža, pa bacaju prazne fraze, zatvaraju škole i vrtiće, samo da ne padne proizvodnja, zvući poznato? Ne računajući proizvodnju, jer mi ništa ni ne proizvodimo, osim magle možda? Nasa magla je nekako slična ovoj Kineskoj, ali mislim da je puno opasnija. Jer za razliku od njihove magle koja je u stvari smog, naša magla isto nije magla u čisto meteorološkom pojmu, naše magla neće nestati s jutarnjim suncem ili ugradnjom filtera na tvorničke dimnjake. Naša magla je u nama i oko nas. Podstaknuti anonmnošću interneta, kompleksima prošlosti, frustracijama Hrvatske zbilje, mi uavaravamo sami sebe i glasno i agresivno se dijelimo a sve moguće naćine, na partizane i ustaše, sjever i jug, Hajduk i Dinamo. Ljudi stanite i udahnite, ćisti urak dok ga još imate, koga stvarno briga sto mu je djed ili čak pradjed radio u Drugom Svijetskom ratu? Dali je njegov tata od mladosti navijao za Hajduka? Kome će ta obiteljska priča, anegdota, staviti kruh na stol, dati njegovoj djeci dobro obrazovanje? Uputiti ih u pravom smijeru s korisnim viještinama u život? Nikome.
I dok se mi bavimo lajkovima, crnima i crvenima, plavima i bilima, Vlada koja ne vlada jer još nisu ništa od obećanog napravili, nam skupo prodaje maglu koju i proizvodi i gura nas u propast. Ne da je prijašnja bila nešto bolja, ne naroćito, ali to ne opravdava ovu. Jer uvijek trenutna vlada krivi onu prije. Nevezano dali ste glasali za HDZ, SDP, Most, umirovljenike ili niste uopće izaši na izbore, ovo bi ipak trebala biti vlada svih hrvatskih građana bez obzira na političku pripadnost, jer sjedi u Hrvatskom Saboru (bio on Državotvorni ilo ne) ili Banskim dvorima da budemo precizniji. Ali na žalost iako je trenutna koalicija Dooljubna, Vlada ne dava taj dojam, više izgleda kao vlada nekih Pirata s Jadranskog Mora koji se svađaju oko podjele plijena i koja galija će im biti sljedeća meta? Dok medije pune prostor delux kolibama, ustašoidnim izjavama i osobama sumnjivih intelektualnih moći, B. Brother instant celebrityima i komentarima tkome se svidjela zadnja slika Severine…..reformi nema, a već smo ih trebali imati za prošle vlade, budućnost ne izgleda previše bajno, ljudi se pomalo pretvaraju u novu generaciju gastajbartera i nikoga nije u vlasti previše briga, a i van vlasti. Svi se manje više osjećaju važnima jer su natrljali na FB nos onom Hajdukovcu, Dinamovcu, komunjari ili nešto slićno. Izvojevali svoji malu Pirovu pobijedu. Povodimo se za onom starom Rimskom: “Kruha i igara” dok je u nas igara sve više, a kruha sve manje, dok bi trebali svi zajedno uzeti za moto jednu drugu puno korisniju Rimsku uzrećicu: “Carpe Diem”…..iskoristi dan. Za nešto pametno i korisno nadodao bih.